23. travnja 2026. godine
Kao dio ovogodišnjeg bogatog programa nacionalne manifestacije Noć knjige, u vrtiću je 23. travnja održan poseban, interaktivan program zatvoren za javnost pod nazivom „Zlatna nit koja nas spaja“. Kroz pažljivo osmišljeno putovanje svijetom slikovnica, odgojitelji su mališanima različitih dobnih skupina — od trogodišnjaka pa sve do budućih školaraca — uspjeli približiti naizgled apstraktne pojmove kao što su mir, empatija i solidarnost, pretočivši ih u toplo, opipljivo i nezaboravno iskustvo.
Cilj ovog hvalevrijednog programa bio je doživljaj knjige kao sigurnog mjesta u kojem se uči slušati drugoga, poštovati tuđe granice te prepoznavati i artikulirati vlastite osjećaje. Cijela je priča započela u čarobnom, zamračenom ambijentu obasjanom tek blagim svjetlom lampica, gdje je održan središnji storytelling događaj „Priča o nevidljivoj niti“. Kroz taktilnu igru vunenim nitima, djeca su vizualizirala nevidljive veze koje postoje među ljudima, shvativši veliku životnu istinu — da nitko od nas nije otok i da svaki naš postupak titra kroz mrežu odnosa s prijateljima, obitelji i neznancima.
Putovanje kroz empatiju nastavljeno je u dramsko-igrovnoj radionici „U tuđim cipelicama“, gdje su mališani analizirali emocije književnih likova i tražili odgovore na pitanja kako se netko osjeća i kako mu mogu pomoći. Kreativnost i dijalog potom su se stopili u jedno na „Likovnom mostu razumijevanja“ — suradničkom slikanju na velikim formatima papira gdje su djeca s različitih strana gradila zajednički crtež, simbolizirajući suradnju i spajanje. Za sam kraj ekološko-emotivnog stvaralaštva, u radionici „Tople riječi“, djeca su izrađivala „srca-kućice“ u koje su pohranjivala lijepe poruke, otkrivajući da upravo nježnost u svakodnevnom govoru gradi zdravije i sretnije društvo.
Posebno intrigantan i suvremen dio programa odvio se u sklopu kreativnog pisanja pod nazivom „Priča o mami – mama u ogledalu tehnologije“. U vremenu u kojem se intenzivno propituje uloga umjetne inteligencije (AI), djeca i roditelji istraživali su granice digitalnoga svijeta i tražili odgovore na duboka pitanja: Može li algoritam zamijeniti toplinu glasa koji čita priču za laku noć? Može li tehnologija prepoznati tugu u dječjem pogledu prije nego što se ona pretvori u suzu?
Iako umjetna inteligencija danas s lakoćom može generirati sliku ili napisati pjesmu, zajednički zaključak svih sudionika bio je jednoglasan i snažan: nježnost nema algoritam. Istinska povezanost, roditeljska ljubav i pažnja ostaju nezamjenjive vrijednosti koje tehnologija ne može replicirati.
Ova kreativna i emotivna manifestacija u Dječjem vrtiću „Potjeh“ pokazala je kako se od najranije dobi, kroz igru, umjetnost i priču, uspješno grade mostovi zajedništva i postavlja čvrst temelj za mirniju, suosjećajniju i humaniju budućnost.
Autor: Apolonija Boras, mag.praesc.educ.