25.ožujka 2024. godine
Stručni skup Okruženje u integriranom kurikulumu – prostor kao poticaj za cjeloviti razvoj djeteta održan je u Osijeku 21. i 22. ožujka 2024. godine u organizaciji Dječjih vrtića Osijek uz suradnju s Fakultetom za odgojno-obrazovne znanosti Osijek i Kineziološkim fakultetom Osijek povodom obilježavanja 50. god. rada Dječjih vrtića Osijek. Stručni skup organiziran u dva dana, a primjer odlične prakse prezentirale su video projekcijom Poticajno prostorno- materijalno okruženje u projektu “Igra uloga” odgojiteljice dječjeg vrtića Potjeh Mirela Rajković i Apolonija Boras.
Igra kao osnovna aktivnost djeteta ima u sebi cilj i svrhu i kao takva je prirodni oblik učenja svijeta koji ga okružuje. Igranjem uloga dijete uči suradnji i dijalogu te zamišljanju. Dijete ima mogućnost razvijati empatiju i mogućnost gledanja na činjenice iz različitih perspektiva i iz ugla drugih osoba te na takav način shvaća i povezuje kako funkcioniraju međuljudski odnosi. Prateći dječje interese odgojitelj prepoznaje, planira i razvija igru. U suvremenoj predškolskoj ustanovi visko motivirani i kompetetntni odgojitelji u partnerstvu s roditeljima imaju zajedničku zadaću u stvaranju i obogaćivanju zanimljivoga poticajnog okruženja za igru i učenje djeteta predškolske dobi. Suradnja s roditeljima bitan je čimbenik okruženja, jer ono ovisi najvećim dijelom odnosima roditelja, odgojitelja i djece. Mogućnost i način sudjelovanja roditelja u radu i organizaciji vrtića je jedno od najvažnijih mjerila kvalitete. Radeći na projektu Igra uloga roditelji se aktivno uključuju s prijedlozima i materijalima, ali i izravnim sudjelovanjem u aktivnostima. Okruženje vrtića esencijalni je izvor učenja djece. S obzirom na to da djeca uče aktivno i u suradnji s drugom djecom, ali i s odraslima, jako je važno kvalitetno i poticajno okruženje koje potiče djecu na uključivanje u aktivnosti te zadovoljava sve njihove potrebe. Prvi korak u stvaranju uvjeta djeci da izgrađuju svoje novo, buduće znanje je prepoznavanje i utvrđivanje aktualnog znanja djece. S obzirom da su djeca sama po sebi prirodno motivirana za istraživanje i upoznavanje svijeta oko sebe, motivirali smo i sebe, odgojitelje da što bolje razumijemo što djeca već znaju i kako na najprirodniji način produbiti ta znanja i osvješćivati nova, a pri tome pretpostaviti smjerove u kojima bi to učenje moglo krenuti. Kako bi promovirali neovisnost i autonomiju učenja, djeca trebaju raznovrsnu, raznoliku i stalnu dostupnost materijala. Različiti dječji interesi i različite razvojne sposobnosti uz bogatsvo materijala omogućuju i različite izbore. Poticanjem samoiniciranih aktivnosti djeci osiguravamo potporu da svoje ideje i zamisli isprobavaju i propituju. U planiranju i osmišljavanju okruženja za igru uloga koji sadrži bogat i promišljen izbor materijala te u kojem se vodi računa o sigurnosti djece i dostupnosti materijala za rad i igru, potiče na istraživanje, eksperimentiranje i konstruiranje znanja i razumijevanja motivira djecu na proširenje svojih dosadašnjih znanja i usvajanje novih. Promatranje je u uskoj vezi s istraživanjem pa se tako poticalo tijekom svakodnevnih aktivnosti. Odgojiteljice su tu najviše pomagale djeci usmjeravajući ih na što obratiti pozornost te nudeći dovoljno različitih poticaja. Promatrajući, djeca su pitala, istraživala i poduzimala određene aktivnosti u igri uloga aktivirajući pri tome svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti. Nakon promatranja aktivnosti djece, odgojitelji raspravljaju i zajednički interpretiraju svoja zapažanja te na temelju toga stvaraju zajedničko razumijevanje koje utječe na ono što ponuditi djeci te potičući ih preuzeti što više odgovornosti za svoje učenje. Svoje uloge je potrebno stalno usklađivati sa dječjim trenutnim individualnim potrebama i interesima.
Organizacija okruženja za igru uloga razvija kod djece osjećaj sigurnosti, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost, inicijativu, motorički razvoj, spoznaju o različitim oblicima izražavanja i stvaranja.
Autor: Apolonija Boras, mag.praesc.educ.